Tode Nikoletić
« Liliputanska svadba «
Lica:
Amor Mladoženja Mlada Mladoženjin otac Mladoženjina mama Mladin otac Mladina mama Stari svat Kum Kuma Sveštenik Orkestar Svatovi
Radnja se događa u vrtiću.
Rekviziti: amorova strela, zastava, sito sa žitom, nekoliko
flaša od soka, dve krune, beli peškir, dve burme, jabuka,
čuturica, gitare, harmonika
Kostimi: odelo za mladoženju,venčanicaza mladu,mantija za sveštenika, peškiri i košulje za svatove
Scena: scenu postaviti tako,da dočarava svadbenu salu. Nekoliko stolova poređati sa leve i desne strane, u pozadini napraviti srce od belih i crvenih orhideja, u prednjem delu postaviti slavoluk od cveća i držač za zastavu.
Slika prva
Nakon uvodne muzičke sekvence pojavljuje se amor.
Amor: u početku početka beše tama.
neka bude svetlost! Reče gospod. I bi svetlost!
u početku početka behu ćale i keva!
neka bude adam reče ćale i bi adam.
i neka bude eva reče keva! I bi eva!
dan prvi:
Dečak: (juri preko pozornice devojčicu)
vrati mi moju jabuku!!! Vrati mi moju sočnu, moju rumenu, moju neprskanu jabuku!!!
Devojč: (sada devojčica juri dečaka) vrati mi moju barbiku! Vrati mi igračke! Vrati mi moje krpice!!!
Dečak: vrati jabuku!
Devojč: vrati ti moju lutku!
Dečak: prvo ja-bu-ku !
Devojč: a nee! Prvo lutku !
Dečak: jabuku!
Devojč: znači ne daš!
Dečak: jok!
Devojč: e, sada ćeš videti! Tataaaaaaa! Tataaaaa!!!
Dev.tata:(istrčava) kaži zlato tatino?
Devojč: tatice,uzeo mi je lutku!
Dečak: tako dakle! E,pa…imam i ja tatu. Tataaaaaaaa!!!!
Deč.tata. Ovde sam sokole tatin! Šta je bilo?
Dečak: pojela mi je jabuku!
Deč.tata: povrati jabuku! Ti …ti… Ti, balavice!
Dev. Tata:aaaa,ne! Neka prvo vaš nevaspitanko vrati lutku!
Deč.tata: izgleda da je vaša kćerka nevaspitana i uz to vrlo razmažena!
Dev. Tata: pre će biti da je vaš sin drzak,gospodine!
Deč.tata: povuci reč debeljuco! Ili će biti gužve!
Dev.tata: odbi karikaturo!
Devojč: mamaaaa! Mamaaaaaaa!
Dev. Mama:šta je srećo mamina?!
Devojč: mama, ovaj debeli dira tatu!
Dev.mama: jel! (zavrće rukave) ne brini,srećo. Sad će mama da ga mesi kao pitu.
Dečak; tako znači! E,pa, imam i ja mamu ….mamaaaa, mamaaaaaa!
Deč.mama: evo me. Orle mamin! Kaži, orlušino mamina!
Dečak : mama, ova teta hoće da izmesi tatu…
Deč.mama: ma nemoj! Onda ću ja od njenog tate napraviti pindžur.
Devojč: pipni ga samo. Moj tata je jači.
Dečak: a moja mama je teža!
Dev.tata. Tvoja mama je kilava!
Deč.mama: čuo si ga dragi.
Deč.tata: ovo je rat! Navalite bambalići! (gađaju ih lutkama)
Dev. Tata: ne dajte se , toljagići!!! ( gađaju ih plastičnim jabukama)
Amor: i,onda dođe gospod i reče:
neka bude nebsko carstvo!.
neka bude ljubav!.
i beše nebesko carstvo.
behu zvezde, beše ljubav.
bi vrtić i bi dan osmi.
ponedeljak.
( roditelji odlaze).
(amor odapinje strelu i pogađa ,najpre dečaka a zatim devojčicu)
Dečak : jao! Izvinite lepotice, jel’ se mi odnekud poznajemo?
Devojč: naravno, zgodni daso. Idemo u isti vrtić.
Dečak: kako to da nisam primetio tako zgodnu i šarmatnu devojčicu?
Devoj: pa, kad si uvek gledao u druge devojčice.a ja sam tebe primetila kad si prosuo čaj..
Dečak. Oprosti mi. Lepotice.ali, ni jedne oči nisu tako plave kao tvoje. Ni jedan nosić nije tako prćast. Ničija kosa tako lepršava.
Devojč: vi mi laskate!
Dečak: ne. To govori moje srce.
Devojč: oh…tako kažete svakoj devojčici.
Dečak: ne.draga moja, ni jedna više ne postoji za mene .evo, predajem vam moje srce. (vadi licidarsko srce)
Devojč: da li to znači?….
Dečak: da! Možeš da ga pojedeš .mislim hoću da se udaš za mene!
Devojč: polaskana sam. Ali , prvomoram pitati mamu tatu i vaspitačicu.
Dečak: pitaj. A ja idem da pripremim najlepšu svadbu!
Devojč: mama! Tata! Mamaaaaa!
Mama. Šta je srećo? Jel te opet dira onaj nevaspitanko?
Devojč: nije mama.
Dev.tata: pa šta je ako nije. Mislim ako jeste?
Devojč.: nezgodno mi je….kako da kažem…
Dev. Tata:upiškila si se.
Devojč: nije.
Dev. Mama: kaži srećo. Je li nešto ozbiljno?
Devojč: pa, dobro. Vi znate da više nisam mala.da se već sama obuvam. Sama perem zube. Sama crtam. I znam skoro celu azbuku.
Oboje . Znamo,srećo!
Devojč: i vi znate da svaka ptica svome jatu leti.
Tata: leti. Što jeste jeste!
Devojč: tako da sam odlučila da odletim, hoću reći da se udam.
Mama: oh. Dirnuta sam.
Devojč: pa je red da tražim vaš blagoslov, kako običaj nalaže…
Tata: čekaj srećo. A ko je izabranik? Nije valjda onaj nevaspitanko?
Devojč: baš on!
Tata: e, kad je tako! Nek ti bude. Dođi dušo da te tata zagrli. izabrala si pravog nemirka.
Mama: ima da im uzmemo dupli miraz! Ogulićemo ih ko krompir.
Tata: hajde da se spremimo za svadbu…
Mama. Trči po sok srećo! A ti ,dragi, donesi čips, štapiće i kikiriki… (spremaju se) opajaj sobu. Očisti tepihe…
Devojč: evo ih!!! Evo ih ! Dolaze!!!(odlazi i oblači venčanicu)
Deč.tata: dobro ti veče dobri domaćine!
Dev. Tata. Dobro veče,prijatelji. Kojim ste dobrom došli?
Deč tata. Uh… Kako da počnem….
Deč.mama: ustima. Pričaj nešto.
Deč.tata: paaa. Čuli smo,ovaj,da vi,ovaj, imate jedan, ovaj, redak cvet.
Dev.mama. Imamo. Što jest jest.
Deč.tata: e, u taj cvet se zaljubio naš jedinac-mezimac, ovaj, pa smo došli zatražiti njenu ruku.
Dev.tata: e,pa prijatelju. To košta. Naš cvetak je lepo vaspitan, odnegovan.
Deč,tata: sve ćemo dati što možemo. Jel tako, ženo ?
Deč.mama: bogami sve…
Dev.tata: prvo užina za celu godinu.
Deč.tata. Može.
Dev.tata: pa, za slikovnice.igračke..i flomastere…
Deč.tata: pristajem.
Dev.mama. Zimovanje obavezno!
Dev.tata. I troškovi svadbe,prijatelju. Da se zna!
Deč.tata. I to dajemo.pa nek ide celo jaje u pitu!
Dev.tata. E,pa onda,prijatelju, ostaje da nazdravimo i da se izljubimo!
Deč.mama: prijo! (ljube se) čestitamo!
Dev.mama: prijatelju!
Deč.tata: dajte sok da nazdravimo!
Dev.tata: u zdravlje!
Svi : u zdravlje!
( dok odlaze pevaju pesmu ”ženim se” nervozni poštar, za to vreme pripremiti stolove za svadbu)
Druga slika – svadba
Devojčica: (u venčanici) mama, kako izgledam.?
Dev.mama. Ko boginja.pravi biser.,srećo moja. ..
Kuma: nema lepše mlade u celoj bačkoj opštini.
Devojčica. Jao, imam tremu.
Dev.mama: to je normalno,pile moje. Najteže se udati prvi put.
Kuma: kumo, baci mi bidermajer. Zaljubila sam se u krezubog Nemanju!
Dev. Tata: jeste li gotove. Evo ih dolaze!!!
( dolaze svatovi uz pesmu ”veseli se kućni domaćine”)
Stari svat: dragi domaćine. Kao što vidiš, jel,evo nas!vi imate curu. mi imamo momka. Stvar je vrlo, jel, ozbiljna. Deca hoće da se žene. Jel, vole se… Jel.
Dev.tata: vole se. Nije da se ne vole. Ali , ova cura mnogo vredi. Sama ustaje ujutro. Zna sama da opere zube. Da se počešlja.da zaveže pertle. Da stavi ruku kada zeva.
Kuma: hajde kume, isprsi se! Otvori novčanik!
Stari svat: a od kuma?!
Kum: a od kuma, televizor!
Svi: aaaaaaa!
Kum: kum nije dugme. Evo i daljinski!!!!
Svi: to kume!!!
Stari svat: a sada nam dajte mladu!
Svi: mladu! Mladu!
( pojavljuje se mlada uz svečanu muziku)
Mladož: jao što je lepaaaa!
Mlad,mama: e,pa srećo moja, vreme je da se oprostimo (tužno) ti sada ideš u drugi dom. Budi poslušna, vredna. Nemoj čačkati nos.nemoj srkati supu. Peri ruke pre i posle jela…(plače)
Mlad.tata: nemoj da se upiškiš. I svarti nam ponekad. Dođi da te tata zagrli!
Stari svat: a sada!!! Venčanje!
Kum: prvo jabuka i žito!
Stari svat; dajte jabuku! Dajte žito!
(mlada baca jabuku i žito)
Stari svat: da vam rodi žito i pšenica i u kući prelepa dečica.
Kum: vreme je za poljubac!
Sveštenik; aaa…ne! Prvo venčanje! Mladenci pristupite!
(stavlja im krune i veže peškirom ruke, a zatim peba molitvu i maše kandilom)
oče naš ti koji jesi, sreće puno im donesi.
neka im se ljubav desiii, pa im krofne posle umesii!
pomolimo se gospodu bogu .
mladoženja, da li ti uzimaš svojom voljom ovu lepu mladu?
Mladož: da!
Svešetenik: mlada. Da li ti uzimaš svojom voljom ovog zgodnog mladića?
Mlada: da!
Sveštenik: stavite burme. A sada vas proglašavam mužem i ženom.
Kum: a poljubac?
Sveštenik: sada može poljubac!
Kum: orkestar!!! Tuš!
( svi pevaju pesmu ”svadba svadba” čestitaju i igraju)
Stari svat: kume! Izgore ti kesa!
Kum: (baca pare) e, pa kume čestitam! Kuma je ko trešnjin cvet! Najlepša je u vrtiću. Gde su mi bile oči.?
Stari svat: dajte torte! Dajte sarmu i pečenje!
Kum: orkestar! Opalite jedno kolce. Kum plaća!
Svi: to kume!!! (igraju užičko kolo)
Mladož.tata: e , pa vreme je da se pođe kući.
Mladož.mama: vreme je da ih ostavimo malo same.
Treća slika:
(mladenci se drže za ruke, a amor posipa latice ruža po njima)
Amor: i reče gospod .neka bude ljubav
neka bude rajsko cveće
nek ljubavne trepte sveće!
neka ljubav sve pokreće!
a ,sada! Gasite svetlo! (pesma ”lane moje”)
(dečak i devojčica plešu)
Devojč: hoćemo li?
Dečak: hoćemo!
Devojč: znaš…ja sam navikla…da spavam… Sa mamom.
Dečak: i ja sam. Sa tatom.
Devojči: onda mi vrati moje krpice!
Dečak: vrati ti meni moju jabuku!
Devojč: prvo krpice!
Dečak: prvo jabuku!
Devojč: tataaaa!!!!
Dečak: mamaaaaa!!!! (jure se)
Z a v e s a .
Super je !!!