Tode Nikoletić
„Ko nekad u osam“
uloge: • Lepa Cveta • Lepi Cvetko • Milenko-razmaženko • Turbo Teodora • Roza • Kifla • Buca • Duca-debeljuca • Vule-reper
Radnja se događa u diskoteci
Na proscenijumu sa leve strane ispred ogledala sedi, lepi Cvetko i ogleda se. Sa desne strane, ispred ogledala sedi, lepa Cveta, koja se takođe ogleda.
Cvetko: (na jednoj strani scene) Lep si Cvetko. Lep. Nema šta! Najlepši! Frizura ti je za desetku. Oči ko romanijski izvori. Uši ko dve radoznale morske školjke. A usne? (malo ih napući) mm. Usne, crvene i slatke ko prve trešnje u proleće. Lep si, Cvetko, nema šta. Lep i zgodan. (ustaje) Atletski građen. Visok, stamenit. Leđa kao u Švarcenegera, glas original Majkla Džordža, mišići od armiranog betona, prsti ko klešta za armaturu, a, ruke, ruke nežne kao dečja guza, kad se napuderiše…
Cveta: (na drugoj strani scene, gleda se zaljubljeno, a zatim uzdiše) Oh! Oh! Lepa si Cveto. Lepa, blagoš tvojoj mami!. Ko naslikana. Kosa ko zlatna pšenica kad se zatalasa na vetru. Oči, plavlje od morskog talasa. Trepavice (trepće) kao igra nestašnog leptira. Nosić, sladak ko jagoda na šlagu. A usne? Jao, usne: sočne, medene, rumene…
Cvetko: Lep si, Cvetko. Lep, da ne možeš biti lepši. Slika i prilika. Obrazovan, pametan, promućuran, snalažljiv. Jednom rečju savršen. Dođi da te cokim! (ljubi ogledalo) mmmmm. Ljubiš se ko Tom Kruz! Ali, šta ti to vredi kad nemaš devojku? Kad mesto srca imaš miša u grudima. Bruko jedna! Đed ti je ti je imao deset baba. Striko se pet puta ženio. A otac ti je važio za najvećeg srcelomitelja na Romaniji. Stidi se, mlakonjo!
Cveta: Bože, kako si lepa, Cveto. Afrodita bi ti zavidela na lepoti. Heba na mladosti. Šarmantna, pedantna, promućurna. Mačka i po. Dobro učiš, lepo slikaš, zgodno se oblačiš. Mama ti je manekenka, tetka balerina, a za babom i dan danas ceo penzionerski dom trči! A, ti! Šeprtljo nemaš dečka! Niko da te pogleda! Niko da te primeti, niko da ti priđe? Stidi se, stidi se svojih predaka…
Cvetko: (sebi) Šta me gledaš?! Što si se izbečio!? Preduzmi nešto, nesrećniče! Pogledaj oko sebe! Sve vrvi od lepote. Sve puca od zrelosti i čeka da ga ti uzbereš ode mladost, brajko, a još nisi ni jednu cicu poljubio. Hajde, reci? Što ćutiš? Ne znaš, je li!? Bojiš se, mlakonjo! Prpa! Onaj šeprtljavi, kifla, ima na svakom prstu po dve devojke. Debeli Buca se već dve godine ljubaka po amforima i ćoškovima. A ti!? Katastrofa! Izneverio si me! Pao si na ispitu! Ali, još nije kasno imaš šansu na popravnom ispitu. A do tada uči! Bajo! Vežbaj. Treniraj tehniku i stilove udvaranja!
Cveta: E, pa, Cveto! Dosta si se sekirala i grickala nokte! Vreme je da odrasteš i mamcem srca upecaš nekog lepotana. Trgni se iz te letargije ! Nećeš uvek biti cvet! Čuješ li, Cveto!!! Dosta je barbika i kojekakvih krpica! Kucnuo je čas za napad! Ljubav čeka!
(kratka muzička podloga)
Cvetko: (doteruje se) Aha! Evo ga Buca! Baš fino. Da vidim kako se on udvara! On je majstor za udvaranje!
Cveta: Evo je i Duca Debeljuca! Sigurno ima sastanak sa Bucom. Sakriću se da vidim kako to ona radi.
Buca: (obučen u tesan karirani sako, iz levog džepa viri kobasica, dole ima kratke pantalone i bele zokne do kolena.obuven u patike. U ruci nosi kesu i u kesi francusku veknu hleba, gleda u sat) Kasni! Nema je po običaju! Sigurno je upala u šerpu i mlati sarmu. Takve su vam današnje devojke. Proždrljive. Bezosećajne. Nadmene i, bogami, u većini slučajeve utovljene. Ne vode računa o svom izgledu, svom ponašanju, bontonu. Kod muškaraca je sasvim drukčije. Pogledajte moj stajling? (okreće se) Pravi maneken! Koja riba mi može odoleti? Koja! Šakira? Dženifer Lopez? Britni? Idi, molim te! E, pa Duco! Varaš se ako misliš da ću te čekati skrštenih ruku! (vadi hleb i kobasicu) Da vidimo, da li me voli ili ne voli! (zagrize kobasicu) – voli me! (pa zagrize hleb) – ne voli me! Voli! Ne voli! Voli! Ne voli!
Duca: (debela u haljini sa naglašenim cvetićima, sa džungla frizurom) Šta to radiš, mamlaze jedan?
Buca: Oh! Duco! Pilence moje! Grickam kobasicu zbog nervoze.
Duca: Tako dakle! Znači da me ne voliš!
Buca: Čuš! Ne volim? Volim, labude moj!
Duca: Ne voliš, ne voliš!
Buca: Ma volim, krofnice moja!
Duca: Pa zašto onda sam ždereš, proždrljivče!???
Buca: Jao…oprosti, palačinko moja. Izvoli pola!
Duca: (lomi pola) Pola? Zar moja ljubav vredi samo pola? Zar ti se ja činim kao polovina?
Buca: Ne bi se baš moglo reći, pekmezu moj. Ti si više od celog. Ti si jedna i po. Ne! Ti si dve devojčice! Ti si ceo razred! Toliko mi značiš. Uzmi. Uzmi sve!
Duca: Takvog te volim, prasence moje! A sada lepo, otpevaj svojoj leptirici neku baladu dok ne smažem ovaj mali sendvič!
Buca: Može li serenadu, knedlice moja?
Duca: Nemoj nju! Hoću baladu! I to ukusnu!
Buca: Nek ti bude! (peva bez muzičke podloge)
Pada veče puna zlatnog sjaja,
Cvrčci cvrče ko pržena jaja.
Pada veče, drveće se njiiiše,
Na pečenje ceo park miriše!
Pada veče, večera se spreemaa!
But se peče a salate nemaaa!
Duca: Oh! Kako tužna pesma!
Buca: Sam sam je napisao i iskomponovao.
Duca: Ti si tako pažljiv. Zaslužuješ najduži poljubac. Dođi. Ne boj se. Priđi svojoj leptirici!
Buca: Hoću, leptiriću!
Duca: A sada me uzmi u naručje!
Buca: (gleda je) Čime?
Duca: Rukama! Kako to rade pravi muškarci, nećeš valjda dizalicom!
Buca: Kako ti kažeš: (pokušava da je podigne, na više načina) Nasloni se na mene. Ooooo-ruk! Ne ide! Probaćemo ovako! (hvata je iza leđa) Ajd sad! Op!!!
Duca: Šta bi?
Buca: Ne ide!
Duca: E, pa da manje ždereš podigao bi me kao perce! Hajde. Probaj ponovo.
Buca: (hvata je za nogu i pokušava da podigne) Op! Op! Op! Ne vredi. Zabetonirala se.
Duca: Buca! Sada sam ljuta na tebe. Sram te bilo! Nisi u stanju podići jednu nesretnu devojčicu!
Buca: Jednu?! E videćemo!!! Daj ovamo malo kobasice!
Duca: Evo. Ako će pomoći!
Buca: (jede kao Popaj) Sada ćeš videti ko je pravi Popaj!
Duca: To bilderu moj! Samo klopaj!
Buca: A, sada se popni na klupu, ljubice moja nežna! Samo pazi da klupa ne pukne!
Duca: Hoću, ljubane moj!
Buca: E, sada skoči na mene!
Duca: A, da prvo kažem hop i da skočim ili da skočim i kažem hop?
Buca: Ama! Skači već jednom!
Duca: Hvataj me, miliii! (skače i gnječi ga) Mili, gde si? Mili!!! Jesi li čitav mišu?
Buca: Rebra! Jao! Moja rebra! Jao, moji bubrezi! Slezena! Jao, kičma! Jao, jetra!!!
Duca: Šta ti je? Pa malopre si me zvao, leptirice! Labudice!
Buca: Kakva leptirica? Slonica! Nilska kobila!
Duca: Kobila???
Buca: Trči po hitnu ! Vatrogasce! Jao li ga meni!
Duca: Odmah ću, sardino moja!
Buca: E, baš sam sardina! Ma, kakava sardina? Osećam se kao morski list. Jao moja rebarca!
(ulazi Cvetko)
Cvetko: Šta to radiš, crni Buco?
Buca: Sunčam se, beli Cvetko, ako baš hoćeš da znaš!
Cvetko: A gde ti je sunce?
Buca: Otišlo je po hitnu pomoć!
Cvetko: Hitnu? Šta se dogodilo?
Buca: Imao sam sudar!
Cvetko: Sa vozom?
Buca: Eh da je voz… Imao bih neke šanse. Sa Ducom-Debeljucom!
Cvetko: Gadno te udesila. Izgledaš ko mlevena kobasica.
(ulazi Kifla)
Kifla: Šta se desilo? Buco? Ko te to tako ispeglao?
Buca: Ne pitaj, Kiflo. Eto, šta ljubav može da uradi od čoveka!
Kifla: Kad si šeprtlja. I kad ne znaš sa devojčicama.
Buca: Ti kao da znaš? Ne foliraj se…
Kifla: Za te stvari sam tata-mata!
Cvetko: Stvarno?
Kifla: Mogu da predajem na univerzitetu. Kako se osvaja, kako se udvara. Kako se piše ljubavno pismo, kako poljubiti devojku… Zagrliti…
Cvetko: Uf! Za to sam smotan! Sav se izgubim, zbunim, i pocrvenim kad priđem nekoj devojci.
Buca: Ni ja se ne snalazim baš najbolje. U toku poljupca ne znam gde ću sa rukama?
Kifla: Imate sreće da ste naišli na instruktora za te stvari. Ali morate proći obuku za početnike. A posle toga ima ribe da padaju ko pleva.
Cvetko: Pa šta čekamo onda?
Kifla : Idemo! (hvataju Bucu i nose ga)
Cveta: Šeprtlje! Plašim se da neće ništa naučiti.. Ne osvaja se srce jedne devojčice kobasicama i senfom! Ljubav se ne trenira i ne uči. Ljubav se oseća…živi… Traje… takvu bih ljubav želela.
Duca: (dolazi zadihana sa Rozom) Gde je? Govori, gde je?
Cveta: Gde je? A, ko?!
Duca: Moj zgnječeni cvetić!
Cveta: Aaa. Misliš na, Bucu?
Duca: Da. Gde je?
Cveta: Buca? Odneli su ga!
Roza: Kako odneli? Gde su odneli?
Cveta: U herbarijum.
Duca: Pa šta će tamo?
Cveta: Koliko sam čula, treniraju udvaranje i osvajanje devojčica.
Roza: One šeprtlje?! Ne verujem?
Cveta: Da. Da. I to se vrlo ozbiljno pripremaju da nas osvoje. Manirima, garderobom, bontonom…
Duca: Mene ne bi osvojio ni Aleksandar Makedonski!
Roza: Ne padam ja lako na zvezde, jeftine i sladunjave reči. Moj tip treba da je savremen. Duhovit i nadasve pažljiv i nežan. Naravno, inteligentan, šarmantan. I iznad svega dobar plesač i zabavljač.
Cveta: Takav ne postoji.
Duca: Moj tip mora biti: bogat. Drugo, darežljiv. Treće snažan, i četvrto, sladokusac. I da ima kola.
Cveta: Moj princ još ne postoji. I teško da ću se skoro zaljubiti. Još mi srce nije zadrhtalo ni pred jednim dečakom.
Roza: Nikad se nisi zaljubila?
Cveta: Nikada!
Roza: E, pa… kad je tako. Imam za tebe tipa kao iz snova!
Cveta: Kakav je?
Roza: Obara s nogu. Jel tako, Duco?
Duca: Na koga misliš?
Roza: Na Milenka!
Duca: Milenka-razmaženka! ? Pa, taj još drži nošu ispod kreveta, sisa palac, i briše nos rukavom.
Roza: Ma, lupa. Svideće ti se. Videćeš. Ugovoriću vam sudar!
Cveta: Jedva čekam. Hajemo! (odlaze)
(sa druge strane ulaze: Kifla , Cvetko i Buca)
Kifla: E, pa, ljudi. Vreme je da se pripremimo za odlučnu bitku sa strašću. Kucnuo je sudbonosni čas za lov na ljubav! Tu je Kifla, majstor za udvaranje. Ekspert za ljubav! Ovaj put će jabuku pojesti Eva!
Buca: Koja Eva? Gde je jabuka?
Kifla: Sedi, bre, Buco! Samo misliš na hranu! Zato si, tako, emotivno zakržljao. Ali, ne zvao se ja, Kifla, ako to ne doteramo do savršenstva. Zato, počinjemo odmah sa obukom. I to sa ljubavnim sastankom.
Buca: Iiiihhh… to me zanima.
Kifla: Dakle. Gospodo, (otvara dnevnik) prva lekcija: zamislimo da ste na ljubavnom sastanku. Ti si, Buco devojka. A, ti, Cvetko, mladić.
Buca: Molim!?
Kifla: Šta moliš?
Buca: Ja da ti budem devojka!
Kifla: Ne meni. Cvetku!
Buca: Ne dolazi u obzir!
Kifla: Zašto? Moliću lepo?
Buca: Ovakav muškarac?! Ovakav mačomen da bude žena! Nema šanse!
Kifla: Pa to je kobajagi.
Buca: Jok!
Cvetko: Evo, ja ću biti devojka. Ne cmizdri više.
Kifla: Dobro. Zamislite park: noć, zvezde. Lagani povetarac… Pa, dobro, Buco! Zašto spavaš?
Buca: Rekao si da zamislim park, zvezde, mesec….
Kifla: Otvori te roletne, slušaj i radi šta ti se kaže!!! Dakle. Prvo što je najvažnije kod udvaranja je: da ne smeš biti nagao, surov i sirov. Drugo: posebno obrati pažnju na izgled. I treće: moraš pripremiti plan invazije, kao kad osvajaš neku zemlju.
Buca: Al ti sve znaš. Pričaj. Pričaj…
Kifla: Znači odete u park. Zauzmite zgodnu klupu. Zatim se malo privuci. Uhvati je za ruku, pokaži joj zvezde, mala i velika kola. Mlečni put. Ogrni je svojom košuljom. (pokazuje na Cvetku)
Buca: Košuljom. Dobro.
Kifla: Onda, izrecituj neku srceparajuću ljubavnu pesmu.
Buca: Jednom u sred noći, kada zaspu vuci,
Ja ću krišom poći pod prozore Duci.
Doneću joj jogurt i burek sa sirom
Dok joj pevam pesmu da ih jede s mirom.
Ako baciš parče sa balkona luče
Ja ću uvek biti tvoje verno kuče.
Naša ljubav biće odana i strasna
Ooo kako si lepa i ko burek masna.
Kifla: I to je tebi ljubavna pesma?
Buca: Pa kako nije? Najviše na svetu volim Ducu… i burek.
Kifla: Ajde ti, Cvetko, pokaži mu kako bi ti to uradio.
Cvetko: (penje se na klupu i recituje) I ovaj kamen zemlje Srbije, što preteć suncu dere kroz oblak! Sumornog čela mračnim borama…
Kifla: (grabi ga i spušta da sedne na klupu) Ama! Jesi li ti lud? Kakav kamen?! I kakve bore?! Rekao sam ljubavnu!
Cvetko: Pa to je ljubavna. Mislim, ljubav prema otadžbini…
Kole: Znaš šta! Biće bolje da im nešto nežno otpevate. To, valjda znate?
Cvetko: Ihhhh! Pevam ko slavuj. (peva)
Ala, ala, ala to ne valja
sve si meni ti dalja i dalja
ala, ala, ala to ne ide
da zbog tebe….
Kifla: Staaani! Doostaaa!
Cvetko: Je li dobro?
Kifla: Ništa ne valja. Od toga bi pobegla u šumu. Moraš biti suptilniji. Nežniji.
Ovako:
Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve
vjeruj u ljubav, ne živi bez nje
vjeruj u ljubav i sačuvaj nju
vjeruj u ljubav u dobru i zlu
Daj mi svoju ruku sad
neka ljubav veže nas
daj mi svoju ruku sad
kao jedan cvijet
daj mi svoju ruku sad
prava ljubav je uz nas
nek nas vodi u sretniji svijet.
Cvetko: To je lako. (peva u turbo fazonu) Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve… Dange dange…
Buca: (nastavlja u istom stilu) Vjeruj u ljubav i sačuvaj njuuu…
Kifla: (hvata ga i stavlja mu ruku na usta) Ćutii!!! Umukni!!! Auuu??? Pevanje vam je boli glava. Buco, ipak će biti najbolje da joj ispričaš nešto duhovito. Zatim je zagrliš… Probaćemo sa Cvetkom. Dođi ovamo. Zagrli ga.
Buca: (hvata Cvetka kao da drži kokošku za vrat) Ovako?
Kifla: Ne tako. Zamisli da ti je u naručju najlepša devojka na svetu. Nežno. Nežno. Još nežnije… a onda joj reci, na primer: „Ova noć je lepa kao tvoje trepavice. Tvoje su ruke nežne ko jastuci od pliša. A tvoje usne ko nabujali planinski potoci. Sviđaš mi se.“
Buca: Ih! Ne umem ja to.
Kifla: Umeš. Hajde, pokušaj.
Buca: (zanesen) ova noć je lepa ko pržena kobasica. Tvoje su ruke nežne ko viršle sa majonezom. A tvoje usne slatke ko krempite…. (hvata ga za vrat) Volim te!
Kifla: Pa dobro, Buco, jesi li ti čitav? Što pominješ kobasice i viršle?
Buca: Šta mogu kad to Duca voli… pali se više na hambuger nego na zvezde.
Kifla: Dobro. Dobro. Prelazimo na drugu lekciju. A to je ples.
Cvetko: To me zanima. Ukočen sam kao metla.
Buca: Kod mene je problem što sam malo spor.
Kifla: Sredićemo to. Zato sam pozvao Vuleta repera. Ima da plešete ko balerine. Aa-ha! Evo ga!
Vule: (pankerski obučen, tamne naočale. Kapuljača na glavi. Zlatni lančić oko vrata, nosi veliki kasetofon, žvaće žvaku) Pis braders!
Buca: Kome ti to? Povuci reč!
Kifla: Pis! Šta maji? (šatrovački)
Vule: Maji štani! Šta gumo ćimo po? Žika?
Buca: Koji žika?
Kifla: Batre da bamovež za ranje udva.
Vule: Živa cobra.
Buca: Živa je cobra! Ko vam je ta?
Cvetko: To ti je šatrovački, neznalico. Jesi li čuo kako parlaju? Uopšte nisi in.
Buca: Auuuuu. Znači na to padaju mačke?
Vule: Dala bu!
Buca: Šta je dala?
Cvetko: Nije ništa dala. Reko ti je da si budala jer ništa ne znaš. Fora je da ispomeraš slogove u reči. Na primer ti nisi Buca već Cobu.
Buca: Cobu! Ja sam Cobu. Nisam znao. Onda mu kifla dođe fleka.
Kifla. Ko je fleka?! Sad ću da ga udavim.
Vule: Kajče tebra. Stiga pu nime. Piglu, njuko, stise puo, deš mi na vceži. Mojne da te limpao!
Buca: Ovo mi liči na japanski.
Cvetko: Pa probaj da pričaš. Ja sam ukapirao.
Buca: Ćuo dabre štabre kobre dobre… Jel dobro?
Kifla: Blizu si. Nego, idemo dalje… Sve je bitno kod udvaranja. Svaki detalj budi kod ribe emociju. Važan detalj je kako se oblačite. Kako pričate. Kako hodate, a pogotovu kako igrate. Zato je tu šampion u igranju. Pokaži im majstore…
Vule: Znaš tebra, ono što dovodi ribe do histerije je hod. Znaš. Za sve je potrebna neka vrsta predigre. Što si otkačeniji, znaš, više se pale. Zato je, znaš, najbolje hodati kao da lebdiš.ovako (hoda ko opijen)
Buca: To mogu i ja! (hoda ko rahitičar) Znaš! Tebra!
Cvetko: Jel’ ovako dobro?
Vule: Nije, tebra. Malo zabacuj ramena. Znaš. Kao da šiziš! Znaš…
Cvetko: Ovako?
Buca: Naučio sam, znaš! Gledajte! Znaš!
Kifla: To majstore! Tooo! Hodaš ko Majkl Džekson. A sada im pokaži kako se đuska.
Vule: (uz neku dobru stvar od eminema repuje a Buca, Kifla i Cvetko ga prate)
Kifla: Pa šta kažete?
Cvetko: Fenomenalno!
Buca: Bog te mazo al igra?! (imitira ga)
Cvetko: Sad mi je jasno na čega padaju ribe. Potpuno moram promeniti imidž.
Buca: Dobro. A kad idemo u napad na cice?
Kifla: U subotu. Idemo u diskać. Tamo ih ima ko pleve.
Buca: Cice! Cice! Cice kobasice! Cice, cice! Cice kobasice!
Cvetko: Idemo na pripreme. (odlaze uz muzički efekat)
(ulaze Roza i Cveta)
Roza: Ma, ne plaši se. On je pažljiv i nežan. Videćeš.
Cveta: Imam tremu. Pipni srce?
Roza: Auuuuu. Bubnja ko veš mašina!
Cveta: Bojim se da ću se onesvestiti kad ga vidim. Kakav je? Visok?
Roza: Ne naročito.
Cveta: Plav? Crn?
Roza: Pravi Italijan. Zabavan. Ume da svira, peva, dobro pleše. Vozi auto. Ćale mu je budža. Šta ti je? Zašto si se snuždila?
Cveta: Ihhh… I takav bi se zaljubio u mene? Ma nema šanse!
Roza: Ne budali. Amori su na našoj strani. Čitala si kako je Eva zbarila Adama. Totalno je odlepio zbog jabuke.
Cveta: Šta vredi kad nisam ponela jabuku.
Roza: Jesi. Ludice, ti si u stvari jabuka. I to ona najrumenija. Najsočnija ali pazi! Ne smeš mu dozvoliti da te zagrize!
Cveta: A, šta ako navali?
Roza: Brani se.
Cveta: Čime?
Roza: Lukavstvom. Znaš ono: hoću ali neću ! Mogu ali ne mogu. Ne da mi mama. Moram da učim. Boli me glava. Uostalom biću u tvojoj blizini ako nešto pođe naopako. Evo ga!!! Dolazi. Popravi malo frizuru!
Cveta: Jao! (namešta se, ulazi Milenko-razmaženko odelo, kravata, zalizan, opeglan, lakirane cipele, nosi gitaru u jednoj ruci, u drugoj buket cveća.)
Milenko: (piskavim glasom, ko žena) Evo cveta za Cvetu, najdražu devojku na svetu! Ljubim ruku!
Cveta: Hvala. (miriše) Lepo od tebe. Ja sam Cveta!
Milenko: Drago mi je, ja sam, Milenko! Dozvolite! (vadi maramicu i prostire na klupu)
Cveta: Vrlo pažljivo od tebe…
Milenko: Moram da pazim, da ne isprljam odelo. To je original Versaće, znaš.
Cveta: Lepo ti stoji. Malo je i veliko.
Milenko: Pa još rastem.
Cveta: I cipele su ti veće.
Milenko: Pa sad, i ti imaš velika usta pa neću da ti kažem. (seda) A sada cvetiću moj, dozvoli da ti otpevam moju najlepšu ariju.
Cveta: Pretvorila sam se u uvo.
Milenko: Neka naša ljubav počne sa pesmom! Kao u filmu. (peva klečeći pesmu)
Na širokom morskom žalu, gdje svirucka vjetrić mio,
plavušu sam bajnu srijoo. O, kako sam srećan bio!!!…
Cveta: Nešto mi je poznata ta pesma!?
Milenko: Jeste. Iskomponovao sam je Kusturici za film «Sjećaš li se Doli Bel»!
Cveta. Nisam znala da si tako talentovan?.
Milenko: Savršen. Slika i prilika. Sve se devojke otimaju za mene. (zvoni mobilni) Evo, već me zovu. Halooo! Ođe Milenko! Ko je? Aaa ti si, Anđelija! Viđi, nemoj me imam poslovni sastanak. Zovi sjutra u ovo doba! Ajd’ zdravo! Eto vidiš!
Cveta: Bogami!?
Milenko: (opet zvoni mobilni) Halooo! Anđelija, ne budi dosadna. Rekao sam sjutra! Ko?! Natalija! Oprosti, Nato, nešto nije u redu sa vezom! Halo! Halo! Prekide se! Čula si mala. Imam pune ruke posla. Nego, da mi odmah pređemo na stvar..(vadi notes) Da vidimo gde da te turimo? Ponedeljak-Ivana. Utorak-Jovana. Sreda-Bojana. Četvrtak-Suzana. Petak! Evo, tebe ćemo ugurati u petak. Čekaj me u petak tačno u osamnaest časova. A sada, pošto sam ti se dopao na prvi pogled, a koliko vidim i ložiš se na mene. Zato predlažem da pomešamo hemiju, biologiju i fiziku i što bi se reklo da se malo zbližimo. Mislim poljubimo. Priđi k čici!
Cveta: Poljubimo?
Milenko: Da. Jesi li ponela žvake?
Cveta: Kakve žvake?
Milenko: Buble gum! Orbit. Nijesi valjda pošla na ljubavni sastanak bez žvaka? Znao sam! Moram moje potrošiti. E, vala istroših se zbog vas. Viđi, imam samo jednu. (jede je sam)
Cveta: Ali nije takav dogovor?
Milenko: Kakav dogovor, pusti to. Zauzmi tamo pozu.
Cveta. (zauzima pozu i plezi mu se) Je li dobro ovako? Beeeee!
Milenko: Što si zinula ko krava i šta blejiš!
Cveta: Pa, pozivam ovna! Beeeeee!
Milenko: Ovna? Zar ti ja ličim na ovna?
Cveta: Da! I to predvodnika! Beeeeee!
Milenko. E, viđećeš ti za ovo! Kad te kažem mami i đedu. Mamaaaaaa! Mamaa! Đedoooo!! (ode ljut)
Roza: Pa, dobro, Cveto! Jesi li ti normalna? Želiš li se ti zaljubiti ili ne?
Cveta: Naravno. Ali ne u ovakvog plačljivka i narcisa, što skiči ko prase! (imitira ga) Mamaaaa!!!
Roza: Koliko vidim ti si beznadežan slučaj! Nema ti spasa.
Teodora: Zdravo društvo! Šta ste tako pokisle? Da nije ko bolestan?
Roza: Cveta!
Teodora: Šta je po sredi ? Prehlada? Zubobolja?
Roza: Srce, draga moja. Ili još tačnije, pubertetis!
Teodora: Pubertetis?! To prvi put čujem?
Roza: To ti je draga moja početni virus zaljubljivanja a leka nema!
Teodora: Kako nema?
Roza: Lepo. To se leči lepim, zgodnim, šarmantnim frajerom. A, Cveta to nema. U stvari, ne može da nađe pravog!
Teodora: Kako ne može? Bar toga ima? U subotu u diskoteci biće ih da biraš: visokih, vitkih, atleta, crnih, smeđih, plavookih…
Cveta: Šta to sve vredi kad ne umem da igram. A koliko znam, momci se najviše pale na igru!
Roza: To je istina. Sva tajna je u dobrom plesu. Kao kad u moru lepa i šarena riba zavede nekog soma ili smuđa!
Duca: Ako smem da pitam. Može li se na taj način zavesti i poneko morsko prase?
Teodora: I te kako! Međutim, da bi opčinili onog ko vam se dopada, važnu ulogu igra garderoba. A naročito drage moje, hod. Hod otkriva vašu ženstvenost, erotičnost. Pa i otmenost, ako hoćete da znate.
Cveta: Zato su, znači, onako poželjne manekenke.
Roza: Teki, pokaži nam kako da hodamo?
Duca: Pa ja hodam ko po mesecu.
Teodora: Vidim. Izgledaš kao da gaziš po jajima. Važno je, drage moje, obratiti pažnju na sledeće: Prvo – noga mora da ide pred nogu. Drugo – ramena i glavu poviti unazad. I treće – njihati kukovima. Hajde, probajte.
Duca: (imitira je)
Cveta: Kako izgledam?
Teodora: Dobro. Samo malo ležernije.
Roza: A ja?
Teodora: Graciozno. Samo malo više izbaci grudi. Odlično cure. A sada prelazimo na ples.
Duca: Jao, Buca! Ima da te opčinim trbušnim plesom!
Teodora. Zato sam ja tu! Naučiću ću vas da plešete pod uslovom da mi nabacite, Milenka-razmaženka.
Svi: Milenka!!!?
Teodora. Šta se čudite? On je pravi novokomponovani turbo tip!
Roza: Ništa. Ništa. Pristajemo.
Teodora. Onda na posao. Stanite iza mene i pratite moje pokrete po taktu muzike. Idemo: jen, dva, jen-dva-tri! (plešu bez muzike) Okret! Pa opet: jen, dva, jen, dva, tri! Okret!
Duca: Jel dobro?
Teodora: Odlično, Duco! A sada idemo sa muzikom!
Cveta: (nakon koreografije) I … jesmo li sada spremne za lov na prinčeve?
Teodora: Ostaje nam još da sredimo garderobu. Hajdemo do mene. Imam sjajnu kolekciju kod kuće.
Cveta. Idite vi. Ja ću doći kasnije. Ostaću još malo da vežbam hodanje.
Roza: Okej!
Duca: Ćao!
Cveta: (vežba) Znači, prvo noga pred nogu? Ramena nazad. (nekoliko puta ponavlja)
Cvetko: (ulazi i hoda na sličan način. Obilazi Cvetu dva puta. Gledaju se u oči)
Oboje: Izvinjavam se!
Cvetko. Izvolite vi?
Cveta: Recite vi, prvi ?
Cvetko: Hteo sam samo reći da dobro hodate!
Cveta: Ni vi niste loši!
Cvetko: Vi ste, sigurno, manekenka?
Cveta. A vi ste maneken?
Cvetko: (za sebe, glasno) Jaoo! Što je zgodna!!!
Cveta: (za sebe, glasno) Auuuu! Kakav frajer!
Cvetko: Nešto ste rekli?
Cveta: Kažite vi?
Cvetko: Ništa. Ništa. (za sebe, glasno) Zbunio sam se!
Cveta: (sama sebi, glasno) Pitaj ga, bleso! Ime?
Cvetko: Molim!?
Cveta: Recite?
Cvetko: Kako vam je?….
Cveta: Dobro je… a kako se vi…
Cvetko: Odlično… ovaj… Mislim… Kako vam je ime?
Cveta. Ah, to! Cveta!
Cvetko: (ponavlja zadivljen) Lepa Cveta!
Cveta: A… kako je vama?…
Cvetko: Svi smo dobro, tata mama, brat, sestra…
Cveta. Hoću reći ime? Kako se zovete?
Cvetko: Cvetko! Cvetko Cvetić!
Cveta: Ako smem da primetim, imate lepo ime!
Cvetko: Vaše je lepše!
Cveta: Da. Ali vama košulja lepše stoji!
Cvetko: Moja košulja se ne može uporediti sa vašim farmerkama…to mora da su rifle.
Cveta: Nije to ništa naspram vaših patika. Imate zgodne najke.
Cvetko: Ne bih rekao. Patike ne vrede pet para u odnosu na vašu mašnicu u kosi…
Cveta: Sviđa vam se?
Cvetko: Vrlo je zgodna! Obožavam baš takve mašne! Ceo život sanjam da imam jednu takvu.
Cveta: I ja bih volela da imam tako duge prste.
Cvetko: Vaše ruke su nežnije. (pipa je)
Cveta: Ih, al vaše lice je vedrije…
Cvetko: Možda, al ni jedna devojčica nema tako lepu kosu.
Cveta: Nije to ništa naspram vašeg nosa. (pipa ga)
Cvetko: Da, al vaš zagrljaj je najtopliji. (pokušava da je zagrli)
Cveta: Stani! Ni makac. E, ne dam ti jabuku.
Cvetko: Čekaj! Cveto! Čekaj! Ode!!! (seda pred svoje ogledalo. A Cveta seda pred svoje, kao u transu) Kako je lepaa! Jao, kakav stas. Kakav pogled! Kakva elgantnost. Cvetko, to je ta prava. Moraš je osvojiti. Moraš! Kao dvojku iz matematike!
Cveta: Uh. Kakav frajer !! Ko iz bajke! Jao, mamice moja al je zgodnušan. Kosa, oči, usne, nos! Sve. Sladak je ko kolač. Cveto! Moraš ga gricnuti. Moraš mu dati jabuku!
Cvetko: Cveta! Ko najslađi deo leta! Cveta! U srcu mi osmeh šeta! Cveta! Sve četiri strane sveta. Cveta, već me hvata čudna seta! Cveta. Cvetko! Princ koji se sreće retko. Cvetko! Sladak ko najslađe mleko! Cvetko! U srcu mi kuca neko. Cvetko. O, kako je predaleko! (uzdiše)
(na scenu ulaze dečaci i pridružuju se Cvetku. )
Kifla: Alo! Valentino! Probudi se!
Milenko: Kuku-rikuuu!
Cvetko: Gde je?! Gde je nestala?
Buca: Ko? Viršla?
Cvetko: Labudica!
Buca: Nemam pojma. Sreo sam jato pataka. Dve mačke i jednog džukca… Da ti nisi video labuda?
Milenko: Kakav te labud snašao. Šta je sa ovim? Da nije jeo bunike?
Kifla: Hej! (gura ga) sanjaru! Vrati se u stvarnost! Pričaj koga si to video?
Cvetko: Boginju!
Buca: Eto ti ga sad? A, jel ovčiju?
Milenko: Ne prekidaj ga! Pričaj, lave? Kakva je?
Cvetko: Ima ruke . Ima oči. Ima glavu…
Buca: Ima!? Ima!? Ima!? Normalno da ima! Pa ne može ići bez glave!
Kifla: Ko?
Cvetko: Cveta!
Svi: Cveta!
Cvetko: Ljudi! Zaljubio sam se!
Buca: (pipa ga za čelo) Auuu! Gori! Možeš pržiti jaja kako se zapalio! Pipni, kiflo?
Kifla: Aauuuu! Gadno. Virus zaljubitis odlepitis!
Milenko: I mene je već uhvatio. Čim spomenem ime Teodora, trese me groznica ko zemljotres!
Buca: Pa šta da se radi?
Kifla: Šta! ? Idemo po lekove.
Buca: Ne pada mi napamet. Ne volim injekcije.!
Kifla: Ma, kakve injekcije! Idemo po devojčice. Samo one će nas izlečiti!
Cvetko: Meni prepišite, Cvetu. Tri puta na dan.
Milenko: A meni teodoru. Duplu dozu !
Buca: Meni, Ducu. Ali pre upotrebe dobro promućkati!
Kifla: Onda na pripreme! Dajte češljeve, gel i ostalo….
(dečaci se spremaju, sa druge strane ulaze devojčice i prilaze Cveti)
Roza: psssst… Spava. Polako da je ne probudimo!
Cveta: (glasno sanja) Tvoje su usne ko lizalice. Tvoje su oči kao izvori. Tvoja je košulja kao cvetna livada, tvoje su farmerke ko brodska jedra, tvoje su….
Teodora: Ne dajte joj više da sanja. Jer će ga skroz svući!
Duca: Neka je. Neka sanja do čarapa.
Roza. Dosta je! Cveto! Cveto! (budi je)
Cveta: Uh. Vi ste. Kako sam lepo sanjala!
Duca: Koga si sanjala?
Cveta: Najlepšeg goluba na svetu!
Duca: Goluba u farmericama i cvetnoj košulji? Svašta?
Cveta: Da ga niste srele?
Teodora. Proletelo je nešto svraka, poneki dživdžan… Je l tako Duco?
Duca: Proleteo je i golub. Ali ovaj je bio potpuno go, mislim u perju!
Roza: Crna, Cveto! Da se ti to nisi zaljubila’?
Cveta. (uzdiše) Ohhhhh!
Verka: Blago njoj!
Duca: Zaljubila se u goluba?
Cveta. Cvetko! Taj golub se zove, Cvetko!
Teodora: A moj ćuran se zove, Milenko!
Roza: Ja sam se zaljubila u Kiflu. Znate ga?
Duca. Onda meni preostaje prase!
Roza: Ali, ne smemo im pokazati da smo zaljoskane u njih priroda je na našoj strani. Pustimo njih da se prvi upecaju na mamac.
Cveta: Osvojićemo ih kao što je Ahil Troju.
Duca: A gde nam je oružje i konj?
Teodora: Ne treba nam. Imamo lepotu. Šarm. Nežnost…
Duca. A bogami i kilažu!
Roza: E. Pa, da ne bi gubili vreme. Predlažem da se pripremimo za odlučujuću bitku.
Teodora: Dajte, pudere, šminku, dezodoranse…
(pripremaju se uz brzu muzičku podlogu)
Kifla: Društvo, je li gotovo? Hoćemo li u napad?
Milenko: Čekaj, samo da okačim minđušu.
Cvetko: A ja da stavim kravatu!
Buca: Šta kažete za moju frizuru?
Kifla. Kao da te krava olizala!
Buca: Neka. Nek se Duca oklizne na prvom koraku.
Cvetko: Gotove su. Priroda je na našoj strani. Kako vam izgledam?
Kifla: Kazanova ti nije ravan. Još ako dobro otplešeš! Ima Cveta da te izrešeta!
Milenko: Ne brini se. Bolje igra od Đogani Fantastika.
Kifla: Pa kad je tako. Idem da ih izazovem! (izlazi iz zamišljene sobe. Staje na sredinu scene) I i i i … Devojke? Hoćemo li?
Roza: Oooooo! Koga to vidim? Kifla! Znači ti si komandant koji će potpisati kapitulaciju!
Kifla: Videćemo, srce, ko će istaći belu zastavu!
Devojke: Vi!!!
Dečaci: Vi!!!
Devojke: Bolje smo!
Dečaci: Sanjajte samo…
Buca: Ua! Šeprtlje!
Duca: Ua! Debeli!!!
Buca: Pa… ni ti mi nisi baš fit.
Kifla. Tišina!!! Da se ne bi ovde prepucavali. Izazivamo vas na dvoboj u pojedinačnom igranju ko nekad u osam. Rep, hip-hop, dens…
Roza: Prihvatamo sa zadovoljstvom. Ako hoćete i Žikino kolo!
Kifla: Gde želite dvoboj?
Roza: U diskaću. Večeras ko nekad u osam!
Kifla: Slažemo li se, momci?
Dečaci: Slažemo!
Kifla. Onda idemo!
Cvetko: Idite, ja ću na čas ostati.
Roza: Idemo devojke!
Cveta. Idite. Stiću ću vas ja.
(Cvetko i Cveta ostaju. Jedno se vreme gledaju. Za to vreme Vule priprema sto sa muzičkom linijom i lajt šoom)
cveta: I? Osvajaču!
Cvetko: I? Zavodnice!
Cveta: Odabrao si suprotnu stranu?
Cvetko: Pa… suprotnosti se privlače.
Cveta: Po cenu sukoba?
Cvetko: Ko se svađa taj se voli!
Cveta: Po cenu da budeš rob?
Cvetko: Biti ljubavi rob. Čast je i nadahnuće.
Cveta: Zauvek?
Cvetko: Zauvek, ako je ona prava?
Cveta: A ko je ona prava?
Cvetko: To oko samo zna!
Cveta: Ali, oko ume ponekad da prevari.
Cvetko: Da. Ali ne i srce.
Cveta: Mogu li znati šta tvoje srce kaže’?
Cvetko: da je zaljubljeno u jednu cvetnu mašnicu!
(odlaze)
Vule: (ima, slušalice na glavi miksa muziku i najavljuje) Ledisss and džentlmeeeen! Velkom tu disko «paradajz! Tunajt, džast for ju vorking didži, leeeevuu (pojačava muziku, za to vreme izlaze dečaci)
Milenko: Nema ih još ! Da se nijesu uplašile?
Buca: Džabe sam se trošio na garderobu, mogao sam nešto pojesti!
Kifla: Ma, znam ja njih. To je taktika. Doći će!
Cvetko: Evo ih!
Kifla: Šta sam vam rekao?
Milenko: Jao! Eno Teodore. Auuu!
Buca: Duca se najbolje obukla!
Kifla: Jes. Stavila ćebe.
Buca: Bolja je od tvoje rozetne. Pogledaj izgleda kao gladijola!
Milenko: Koga gladi!?
Cvetko: Tiše! Gledaju nas! (svi zvižde)
Roza: Pravite se da ih ne vidite.
Duca: Lele, pogledajte Bucu! Kao da su obukli bure za kupus.
Teodora: A, Milenko kao da je pržio jaja na glavi!
Cveta: Mašu nam! (mašu jedni drugima)
Roza: Pa, frajeri! Jeste li spremni za jednan treskavac?
Kifla: Ko zapete puške. Da vidimo najzad ko je bolji?
Roza: Može. Predlažem da biramo par po slobodnom izboru.
Kifla: Slažemo se! Pa izvolite!
Roza: A neee! Prvo vi!
Kifla: Dame imaju prednost!
Roza: Kavaljeri!
Kifla: Neka vam bude. Evo, ja ću prvi da probijem led! Biram za partnerku Rozu.
Roza: Mene! Joj! (repuju)
(dečaci navijaju, muzika ide samo do prvog refrena)
Devojke: (nakon pesme negoduju) Uaaa! Uaaa!
Vule: Bili su to kifla i pereca! A sada nastupaju – Milenko i Teodora!
(igra uz neku turbo-folk stvar. Devojke negoduju)
Milenko: (nakon igre) Jesam li dobar?
Duca: Eto te ko, Mile Kitić!
Vule: Idemo dalje! Na scenu stupaju, Bucaaaa i Duuucaaaa! Aplauz molim!
(igraju lambadu)
Dečaci: (navijaju) To care! Napred Bucaoo! Ljuljaj! (nakon igre Duca pleše trbušni ples)
Vule: Ovo je zaista bilo vrhunski. I za kraj nam ostaju lepi Cvetkooo i lepa Cvetaaa!
(igraju moderan ples)
Dečaci: Cvetko! Cvetko! Cvetko!
Devojke: Cveto! Cveto!
Vule: A sada da vidimo ko je pobedio?
Cvetko: Podrazumeva se, mi!
Cveta: Malo sutra. Mi smo pobedile!
Buca: Korektno je da priznate da smo bolji.
Roza: Bolje smo za klasu!
Kifla: Šeprtlje!
Teodora: Uaa! Sajle!
Milenko: Uaa, guske!!!
Duca: Sad ću da očerupam nekog!
Buca: Odbi, kobasico!
Duca: Šta ti hoćeš, čvarku?
Cvetko: Ne diraj ga ti!
Cveta: Sram vas bilo! I vi ste mi muškarci? Zar i ti, Cvetko?
Cvetko: Prve ste počele!
Roza: Sa vama se ne vredi zabavljati. Idemo cure! Ima boljih od ovih trapavka!
Kifla: Ihhh. Ima i boljih od vas! Idemo momci!
Vule: Ni makac!!! Vidi ti njih! (pušta neki lagani sentiš svi se lagano kreću, hvataju i plešu)
Roza: Uh. Šta nam bi?
Kifla: Oprosti, Rozice….
Teodora: Priđi malo, Milenko. Neću te pojesti!
Buca: Priđi i ti, Duco. Ne plaši se.
Duca: Ne mogu od tvog stomaka!
Cvetko: (prilazi Cveti, uzima je za ruku, plešu)
(Završna scena. Svi plešu. Muzika u dens ritmu. Glumci izlaze u parovima i poklanjaju se. Kraj.)
kraj ende konjec the end